Napisao/la Ivana Klindić

Objavljeno: 28 Siječanj 2020

Hitova: 334

VUKOVAR – GRAD HEROJ

Nedavno, 18. studenoga, bio je dan koji se obilježava očima punim suza, ali i s osmijehom na licu, dan kada je cijela Hrvatska plakala zajedno sa zemljom i nebom, to je dan sjećanja, dan sjećanja na Grad Heroj – Vukovar. Slušajući cijeli dan priče i doživljaje mojih bližnjih, gledajući isječke filmova i komentare preživjelih, bila sam zbunjena, iako znam cijelu priču, znam kako je tekla i kako je završila, a i dalje sam bila zbunjena njezinim likovima i detaljima. No nije to bilo kakva priča, a ispričati ju je jako teško…

U hladno, mračno i rano jutro 3. prosinca 2019. osmi razredi naše škole Vukomerec krenuli su na put za Vukovar kako bi otkrili njegovu priču. Došavši u Vukovar, najprije smo posjetili dvorac Eltz koji je preuređen u muzej, a zatim Muzej vučedolske kulture. Obilazeći muzeje i uske ulice grada, bili smo tek na početku upoznavanja povijesti Vukovara. Nakon kraćeg obilaska grada došli smo u hostel nazvan  ,,Memorijalni centar Domovinskog rata“  u kojem smo imali predavanja na temu Domovinskog rata. Predavanja su vodili stručnjaci koji su i sami bili žrtve rata, ili kao civili ili kao branitelji. Nakon predavanja i kraćeg odmora otišli smo na opuštajuću plovidbu Dunavom i samostalni obilazak grada. Kada smo se vratili u hostel, legla sam u krevet, no nisam mogla zaspati od silnih događaja i misli koje su mi navirale u glavu.

Sljedećeg dana nakon buđenja, doručka i pripreme za povratak u Zagreb, naše prvo mjesto obilaska bila je crkva sv. Filipa i Jakova, koju su namjeravali srušiti agresori, no velikom vjerom i nadom još uvijek stoji na svom mjestu i priziva vjernike. Zatim smo posjetili mjesto u kojem se ljudi trebaju osjećati njegovano i vidjeti nadu, a bila je to Vukovarska bolnica. Naime, u toj je bolnici davne 1991. bilo 267 pacijenata koji su svoje bolesničke dane morali provoditi u strahu, zatvoreni u podrumu, ne vidjevši sunce i nebo tri mjeseca, provodeći vrijeme slušajući zvukove bombi, metaka i vike, sve dok ih prisilno nisu odveli na nepoznato i tamno mjesto, a to je mjesto bilo naše sljedeće mjesto obilaska. Spomen-dom Ovčara je danas mirno i tiho mjesto u kojem smo mogli čuti što se dogodilo s pacijentima izvedenim iz bolnice, a dogodilo se to da su bili mučeni, prestrašeni, a na kraju i ubijeni; mjesto njihova ubojstva smo posjetili nakon razgledavanja slika žrtava i odavanjem počasti. Ovčara. To mjesto najbolje bih opisala na taj način da kažem da je to bilo obično polje, ali nakon onoga što se na njoj dogodilo, ljudi govore da mogu čuti plač i vapaje za pomoć i slobodu. To je mjesto gdje su ljudi bili ubijeni i pokopani u crnu slavonsku zemlju koja je nekada bila plodna, no sada… Održavši minutu šutnje, pomolivši se i porazgovaravši o tome što se dogodilo, zaputili smo se prema Memorijalnom groblju Vukovara. To je groblje na kojem su pokopane do sada pronađene žrtve Domovinskog rata, groblje na kojem su pokopani civili, velikani i branitelji grada Vukovara i branitelji iz svih dijelova Lijepe Naše, groblje na kojem se svakodnevno izražava veliko poštovanje, ljubav i tuga, groblje na kojem smo i sami izrazili poštovanje i zapalili lampione. Posjetili smo i Groblje tenkova koje se nalazi na Trpinjskoj cesti, a zatim smo se zaputili u Školu mira i na kviz znanja na kojem smo trebali odslušati predavanje i pokazati što smo naučili. Na kvizu su našu školu predstavljali Tin Karlović i Toni Rajič koji su završili na 3. mjestu.

Domovinski rat… Bilo je to najteže razdoblje u životu naših roditelja, baka i djedova, naših bližnjih, no život ide dalje, a sjećanja nikada ne izlaze iz glave… Za vrijeme boravka u Vukovaru, susretala sam i pozdravljala ljude kojima je na licu možda navirao osmijeh, ali u očima im se vidjela tuga i sat koji je neprestano prikazivao datum napada na njihov grad. U njihovim se suzama mogu vidjeti slike njihovih voljenih koji su netragom nestali, ali oni ne gube nadu, hodaju gradom ponosno uzdignute glave, noseći svoj teret i tugu na leđima i očekujući bolje sutra… Prolazeći pustim, tihim, jezivim ulicama grada Vukovara, vidjela sam urušene kuće, kuće koje na sebi imaju udubine od metaka, kuće koje su godinama prazne i nisu vidjele svoje ukućane koji su vjerojatno pobjegli u strane zemlje ili su ubijeni. Građani Vukovara i građani diljem naše zemlje svakodnevno očekuju oprost i istinu jer bez tih dviju stvari ljudi će život nastaviti s kamenom na srcu, mislima, traumama i događajima koji su se udomaćili u njihove glave, koje nikada neće moći istjerati ili zaboraviti. No život ide dalje, a ti, ja i hrabri ljudi koji su proživjeli rat, napad na svoje ljude i puknuće vlastitog srca, pobrinut ćemo se da  Domovinski rat i ljudi koji su se borili za slobodu naše lijepe Hrvatske nikada ne budu zaboravljeni!

Mirta Dušević Šlehta, 8.a

Napisao/la Ivana Klindić

Objavljeno: 27 Siječanj 2020

Hitova: 336

Zahvala za plodove

Tijekom jeseni  posvuda se  zahvaljuje za plodove koje nam daje priroda i za kruh koji imamo na stolu. Ove godine  smo svečano obilježili Dan zahvalnosti za plodove zemlje, u četvrtak  17. listopada 2019. te na taj način izrekli svoju zahvalu za sve plodove koje primamo. U obje smjene su se održale kratke svečane priredbe  na kojima je župnik  D. Crnić blagoslovio sve okupljene oko stola koji je bio ukrašen kruhom, kiflicama, kolačima i jesenskim plodovima. Učenici mlađih razreda  su uz glazbenu pratnju vjeroučitelja S. Jelice  pjevali prigodne pjesme. Čuli smo i nekoliko recitacija mlađih učenika. Svi smo bili okupljeni oko velikog stola kada je župnik održao molitvu te blagoslovio nas i kruh svetom vodom. Potom nam je poželio sretan povratak u učionice  na nastavu, a mi smo se razišli  uz pjesmu noseći sa sobom svoje pekarske proizvode koje smo blagovali sa  svojim razredima.

M.Mikić i B.Blažević, 6.a

Napisao/la Ivana Klindić

Objavljeno: 28 Siječanj 2020

Hitova: 380

Dan sjećanja na Vukovar

Uoči Dana sjećanja na Vukovar, u nedjelju 17. studenog  2019. u 17 sati, velik broj učenika naše škole zajedno s  ravnateljem  te  učiteljima   okupio se u školskom dvorištu.

Svatko je u svoje hladne ruke  dobio topli lampaš  koji je gorio svjetlom zapaljenim za Grad Heroj - Vukovar. Zapaljene svijeće smo poredali duž ograde naše škole, a potom dostojanstveno krenuli prema Ulici Siniše Glavaševića.  Siniša Glavašević , novinar i književnik, koji je za vrijeme opsade grada bio ratni izvjestitelj,  jedna je  od brojnih  vukovarskih žrtava. Diljem Hrvatske  postoje ulice koje nose njegovo ime.

Vraćali smo se prema školi u miru i tišini, razmišljajući  o žrtvi koju je Vukovar  podnio za hrvatsku samostalnost.  Siniša  Glavašević je u svojoj  Priči o gradu napisao: „ Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?“ Upalili smo svijeće za Vukovar.

D. Marić i L. Pokos, 6.b

Opširnije: Vukovar - grad heroj

Napisao/la Kristina Ćutić

Objavljeno: 23 Siječanj 2020

Hitova: 403

Festival znanosti i umjetnosti u Novskoj

Znate li kako dešifrirati šifrirana pisma iz 2. svjetskog  rata? Ili što se nalazi u svjetlosnim štapićima i koji su kemijski elementi radioaktivni i zašto? Znate li možda koji je med najukusniji? E, pa mi znamo!

Naime, u petak 13. 9. 2019. krenuli smo u Novsku na Festival znanosti i umjetnosti. U 8:00 sati pred školom okupili su se svi učenici 8. i 7. razreda, učenici 6.c te nadareni učenici, a zatim se zaputili do vlaka koji ih je odvezao u Novsku. Vožnja vlakom bila je mirna i opuštajuća, a tijekom vožnje posjetio ih je i profesor Baltazar, koji je zajedno sa svojim pomoćnicima dijelio peciva u cijelom vlaku. Nakon 2 sata putovanja došli su do željezničke postaje Novska, gdje ih je dočekao mali turistički vlakić koji ih je odveo do Visoke škole Nikola Šubić Zrinski. Pred školom su ih  dočekali razni izlagači. Učenici su saznali sve  o autima na solarne panele, šifriranim porukama iz Drugog svjetskog rata, vidjeli 3D printer, nekadašnju opremu za  radio, robote, igrali se na Micro bitu,  isprobali domaći med i upoznali meteorologa Nikolu Vikića Topića koji im je objasnio što je Dust devil.  Osim učenja i slušanja izlagača, učenici su imali i slobodno vrijeme tijekom kojeg su istraživali okolicu i sudjelovali u mnogobrojnim igrama. 

Nakon maštovitog i zanimljivog dana učenici su se s teškom voljom vratili u vlak i otputovali za Zagreb. Cijeli dan bio je popraćen prisutnošću medija, tako da više možete pročitati i vidjeti na Novska.in.

M.  Šlehta