Blue Flower

 

MODNI TRENDOVI 2021. i 2022.

Modni trendovi nas oduševljavaju, pratimo ih ili smo potpuno imuni na njih. Trendovi se mijenjaju iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, skoro iz dana u dan!  Iako se nekada nekima teško prilagoditi novim, „svježim“ trendovima, prate ih mnogi, kasnili za modom ili ne. Naprimjer, u trendu su jedno vrijeme bile jakne koje svijetle u mraku, pod utjecajem jakog svjetla, ali izašle su iz mode još ne tako davne 2021. Kad smo kod jakni, prisjetimo se klasičnih ženskih „kožnjaka“ (kožnih jakni). Nakon što su prošle kao trend ponovno su se vratile, jer ipak lagane su, lijepe i kad ih je jedna influencerica, pjevačica,  plesačica  ili bilo koja slavna osoba ponovno obukla, vratile su se u modu te ih od tada svako proljeće viđamo u izlozima tržnih  centara. Postale su ponovno in. To je primjer iz kojeg  saznajemo da se trendovi  često vraćaju  pod utjecajem javnih ličnosti. Tko bi znao bolje od njih, pitaju se mnogi. Također saznajemo da ima ljudi koje nije briga za to, već prate i  nose stvari koje se njima sviđaju, iako više nisu u modi. Znam da mnoge zanima što je to u našim mladim umovima. Što mi volimo nositi, što se nosi, gdje kupujemo i koji je razlog da neki ciljaju samo na markirane komade odjeće, obuće, nakita te ostalih modnih dodataka.

Za početak, gdje to današnje generacije kupuju robu i zašto baš tamo te zašto volimo nositi trenirke i ostale šire stvari?

Svi moji prijatelji, generacije iz čitave škole, mlađe i starije, kupujemo odjeću  u trgovinama u tržnim centrima. Najpoznatiji su Zara, Pull&Bear, H&M, New Yorker te Bershka. Skoro uvijek, u svakom od tih  trgovina taj mjesec prodaje se ista roba, vjerojatno zbog zajedničkih (istih) proizvođača i uvoznika. Mislim da je to razlog zbog kojeg svaka žena dijeli skoro iste odjevne komade. Ako opazimo neku curu iz škole da je obukla npr. majicu iz Bershke, neki odlaze u taj dućan istu pogledati, probati ili kupiti. Zato svi imamo skoro identičan stil. Što se tiče dječaka, ista  je situacija samo što je kod njih možda malo bitnije ako imaju nešto markirano te oni najviše nose trenirke… Njih većina djevojčica nosi prvenstveno  jer su najudobnije, pogotovo za školu. Što se dječaka tiče, rijetko koji dječak nosi hlače, zato više preferiraju trenirke, kratke hlače, možemo reći, sportski stil odjeće. U zadnje vrijeme čujemo za gasere, one koji se oblače baš u tom stilu…

Oni su relativno nova supkulturna grupacija mladih nekog kvarta u kojoj se nalaze pojedinci koji vole pokazati/prikazati  da imaju novaca tako da oblače skupu markiranu odjeću na kojoj se ističe reklama poznatih marki.

Kao što sam spomenula,  curama  nije toliko bitna markirana, skuplja odjeća, ali ako ju neka nosi,  smatra se popularnom, a to je jako loša pojava u društvu.

 Jedino što i muški i ženski rod podrazumijeva kao „mora biti markirano“ su tenisice. Jedne od današnjih najpopularnijih i kod cura i dječaka su Nike AF1 te njihovi mnogi drugi modeli,  zimi isključivo čizme UGG. Mislim da i zbog toga cure isključivo nose tenisice i čizme bez pete. Jednostavno,  još ne dolaze u obzir štikle, osim na nekim svečanostima. Napomenula bih da se većina tih trendova vraća iz 90-ih, iskreno meni  je to najdraži stil. Tada se nije toliko forsiralo markirano, bio je ljepši dizajn te pristojniji.

Modni dodaci  - koji su najpopularniji i zašto?

Smatram da su modni dodaci nekako najbitniji u našem stilu. Oni  dodaju taj potreban sjaj i oni su uvijek to nešto što nedostaje da izgledamo „ljepše“. Danas je moderno nositi sunčane naočale, ako nije sunčano, ljudi ih više nose na glavi tj. koriste ih za pridržavanje kose. Da zadatak bude potpun, obavila sam kratku anketu u kojoj  sam ispitala današnju generaciju koji im je najdraži modni dodatak.

25% ljudi je reklo da im je najdraži dodatak nožna narukvica  koju nose najčešće ljeti. Te da to vole najviše nositi od nakita. 25 % je odgovorilo da vole nositi naočale te da im je to najdraži modni dodatak.

Međutim 50% ljudi je odgovorilo da najviše od dodataka vole nositi obične ogrlice, nakit i što se posebno tiče cura njima su favoriti i torbice. Kao što sam spomenula,  sve se vraća iz 90-ih s toga i torbice koje su trenutno najpopularnije. To su kratke torbice preko ramena, a kad kažem kratke, mislim do struka.

        Svatko ima svoj stil oblačenja i svatko bira što želi nositi, pri tome je izuzetno važno poštivati tuđi izbor jer svatko za sebe bira hoće li pratiti modne trendovi ili razvijati vlastiti.

A. Čarapina, 8. b

 

 

 

 Zanimljivosti o Gradu

Dubrovnik je grad i luka na krajnjem jugu Hrvatske, sjedište je Dubrovačko-neretvanske županije. Postoji puno teorija o nastanku Dubrovnika. Glavna teorija je da je Dubrovnik osnovan u 7. st., kada su se Latini iz grada Epidauruma, sklonili pred navalom AvaraSlavena na hrid Laus. Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđa, na kopnu preko puta hridi i nazvali ga Dubrava, što znači šuma (duba). Tijekom vremena su se naselja sve više povezivala, da bi se potpuno spojili u 11. st. nasuvši uski kanal što ih je dijelio, a u 12. i 13. st. zaštitivši se potpuno obrambenim zidinama. Prostor današnjeg Dubrovnika nekada je bila patricijska državica nastala iz srednjovjekovne dubrovačke komune zvana Dubrovačka Republika. Ona je osnovana 1358. g., a postala je grad 1808. nakon što ju je okupirala vojska francuskog generala Lauristona.

Dubrovačke gradske zidine sklop su utvrda koje okružuju stari dio grada. Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane, a manje je poznato da su građene pomoću bjelanjaka. Duge su 1940 m i visoke do 25 m. Na četiri strane svijeta zaštićene su četirima kulama. Kula Minčeta je na sjeveru, kula Bokar na zapadu, utvrda sv. Ivan nalazi se na jugoistoku, a tvrđava Revelin na istoku.

U Dubrovniku se dogodio potres 1667. koji je gotovo uništio grad, tada je stradalo mnogo Dubrovčana te je mnogo zgrada srušeno. U Dubrovniku ima štošta za vidjeti i obići. Danas je Dubrovnik poznat po svojim dubrovačkim zidinama i zanimljivoj povijesti pa je mnogima omiljeno turističko odredište. Posjećuju ga brojni kruzeri iz cijeloga svijeta, slavne osobe, a i u njemu se snimaju filmovi i serije poput Igre prijestolja i sl.

Zanimljivo je da su Dubrovčani oduvijek bili jako dobri trgovci, tj. da su Janjevci zapravo Dubrovčani koji su u Tursku išli trgovati, ali im se nije dalo stalno vraćati u Dubrovnik pa su u 14. st. osnovali Janjevo, selo u Kosovu. Dubrovčani su oduvijek bili snalažljivi, plaćali su danak Mlečanima da bi na dan kad bi Mlečani dolazili po danak oblačili najstariju odjeću kako bi prikazali da nisu bogati da Mlečani ne bi povećali danak. Svoju slobodu plaćali su i Turcima i uvijek su uspijevali odoljeti nevoljama i neprijateljima, a tako i u Domovinskom ratu. U Domovinskome ratu 1991. oštećeni su mnogi spomenici koji su poslije obnovljeni.

Od 1979. gradska jezgra Dubrovnika nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. U Dubrovniku se svake godine održavaju Dubrovačke ljetne igre što potvrđuje da je i danas kao i nekad kulturno središte, Naime, mnogi su književnici rođeni u Dubrovniku poput Marina Držića, Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića, Ignjata Đurđevića i mnogih drugih koji su važni za hrvatsku književnost i kulturu. Zbog svega navedenog, Dubrovnik je biser Hrvatske.

M. Mikić i A. Čičak, 8. a

 

Upoznajmo Ukrajinu - državu koja je u vihoru rata

         Zadnjih mjeseci cijeli svijet govori o ratu u Ukrajini. Svi smo zgroženi ratnim događanjima, izražavamo javnu podršku svima koji su u ratnim strahotama te želimo  bolje upoznati tu zemlju. Sve to me potaklo na malo istraživanje o Ukrajini.

       Ukrajina je država u istočnome dijelu Europe uz Crno i  Azovsko more,  graniči s Rusijom, Bjelorusijom, Poljskom, Slovačkom, Mađarskom, Rumunjskom i Moldavijom. Prvi se put spominje u jednoj korici iz 11. stoljeća kao Kijevska Kneževina, ali prvi tragovi nastanjenosti mogu se pratiti od paleolitika (starije kameno doba). U 17. stoljeću većina današnje Ukrajine postala je dio Ruskog Carstva. Nakon njegovog raspada 1917., Ukrajina je kratko vrijeme bila neovisna te je čak bila proglašena Ukrajinskom Narodnom Republikom, ali to nije dugo trajalo nakon čega ju je sovjetska Rusija vojno osvojila i pripojila.

Jedan od glavnih proizvođača žita, šećera, mesa i mliječnih proizvoda te jedan od glavnih izvoznika električne energije prema Europi, upravo je Ukrajina. Ukrajina je prošla kroz brojne krize, gospodarske i političke, no jednu od najgorih političkih kriza 1986. izazvalo je prikrivanje posljedica nesreće u  nuklearnoj elektrani Černobil. Glavni uzrok te velike katastrofe bio je nesiguran dizajn nuklearnog reaktora, a do katastrofe je došlo do zbog eksplozije jednog od reaktora. Nažalost, procjenjuje se da je količina ispuštene radijacije bila 100 puta jača od radijacija atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki,  posljedice radijacije osjete se još i danas.

S obzirom na površinu, možemo reći da je Ukrajina druga po veličini zemlja u Europi nakon Rusije, te zauzima 5,7% površine Europe. Najveći dio Ukrajine zauzima jugozapadni dio Istočnoeuropske nizine, no u njoj se još mogu pronaći brojne planine, rijeke i uzvisine. Ukrajinska klima je umjereno kontinentalna. Prema klasifikacijama, veći dio Ukrajine ima vlažnu klimu s toplim ili vrućim ljetima, ali dijelovi crnomorskog zaleđa imaju hladnu stepsku klimu te južna obala Krima ima klimu koja graniči sa sredozemnom.

Ukrajina  se diči velikim brojem sportaša koji su ostvarili velike uspjehe. Naprimjer, klizačicu Oksanu Bajul koja je prva osvojila zlatnu medalju na Olimpijskim igrama za Ukrajinu. Što se tiče književnosti, imamo Lavrentija Zyzanija i Meletija Smotryc’kyja koji su bili poznati zbog objavljivanih domaćih gramatika. U filmografiji značajan je Oleksandr Dovženko koji je kao jedan od prvaka sovjetske filmske avangarde definirao poetiku ukrajinskog filma. Važno je nadodati da je Ukrajina dva puta bila pobjednik na Euroviziji, prvi put u Istanbulu 2004. godine s pjesmom Wild Dance u izvedbi Ruslane, a drugi put 2016. godine s pjesmom 1944 koju je izvela Jamala.

Ukrajinski jezik je istočnoslavenski jezik s više od 45 milijuna govornika, on je i službeni jezik u Ukrajini. Govori se još i u Rusiji, Bjelorusiji, Kazahstanu, Moldaviji, Poljskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, SAD-u, Kanadi i u Austriji. Ukrajinska kultura smatra se jednom od najstarijih kultura u svijetu, to nam može i potvrditi zanimljiva priča o zastavi. Državna zastava Ukrajine sastoji se od dva polja, jedan je plave, a drugi žute boje. Drevna kultura objašnjava da bi prema mitološkom objašnjenju plava boja trebala predstavljati vodu dok bi žuta boja trebala predstavljati vatru. U novije vrijeme tumači se da plava boja simbolizira nebo, a žuta boja zlatne stepske poljane.

Običaji ukrajinskog naroda povezani su s tradicijskim pogledom na svijet koji je toliko raznolik da se oblikovao stoljećima te se sačuvao mnogo obreda i običaja. Obredi se dijele na dvije grane, obiteljski tip i kalendarski tip. Obiteljski obredi obilježavali su prijelazne trenutke u životu čovjeka koji bi u budućnosti bili značajni, a kalendarski su obilježavali značajne trenutke u ljudskoj djelatnosti ili u prirodi i okolišu. Svi obredi i tradicijski blagdani usko su povezani s narodnim vjerovanjima, a većina stanovnika je pravoslavne vjere.

Od turistički čuda Ukrajine najposjećenija su Sofijin park u Umanu, Kijevo-pečerska lavra u Manastiru u Kijevu, Utvrda Kamjanec-Podiljskij u oblasti Khmel'nyts'kyi, Utvrda Hersones na Krimu, Utvrda Hotin u blizini grada Hotina i katedrala Svete Sofije u Kijevu. Nadam se da sve to kulturno blago neće biti uništeno u ratnim stradanjima.

         Priželjkujem da rat u Ukrajini što prije završi, da više ne umiru nedužni, da se ne uništavaju gradovi i životi. Vjerujem da će se ova država nakon rata, kao i svaki put u povijesti, oporaviti i ojačati.

       K. Meaški, 8. b

   

 Fotografija: Tradicijske igračke u bojama Ukrajine

Istražili smo sve o parfemima te doznali koje vole naši učitelji 

              Danas  skoro svi koristimo parfeme te volimo lijepo mirisati sebi i drugima u svojoj okolini.  Svakodnevna rutina nanošenja parfema na kožu ili kosu  vuče svoje podrijetlo od dalekih vremena. Vratimo se u prošlost…

            Riječ “perfume” je podrijetlom latinski izraz “per fumum”, što znači „kroz dim“. Povijest parfema seže u pradavna vremena kada je pračovjek, nadražen mirisnim dimom koji se osjetio uz vatru, otkrio da neka drva, pogotovo ona bogata smolom, pri paljenju daju dimu lijep miris. Među prvim „parfemima“ bio je tamjan. Tamjan su prvi otkrili u Mezopotamiji prije 4000 godina i koristili ga za svoje obrede. Taj se običaj prenio i na Egipćane koji su svojim bogovima žrtvovali tamjan, a za balzamiranje mrtvih tijela  bila je upotrebljavana smola  grma mira/mirha koja je vrijedila više od zlata. Mnogi Egipćani su čak stavljali parfeme u svoje grobnice. Poznata egipatska kraljica Kleopatra parfeme  je koristila kako bi osvojila brojne muškarce. Čari mirisa od Egipćana naslijedili su Grci koji i su uzdizali parfeme na razinu svetinje. Smatrali su da lijep miris dolazi od Boga. Nakon njih,  parfem dolazi i u život Rimljana. Oni su pojam o parfemima preuzeli od Grka. Stavljali su parfem na sve što su stigli, od sebe pa do životinja, nekoliko  puta dnevno. Kad je nakon propasti Rimskog Carstva došlo kršćanstvo, zabranjuje se upotreba parfema, zbog njihovog osjetilnog djelovanja. Tek su Križarski ratovi za Svetu Zemlju vratili Europi mogućnost korištenja parfema. Poveznici prošlosti i sadašnjosti parfema su Arapi. Proces vađenja ulja iz cvjetova pomoću destilacije razvio je  Avicen, arapski liječnik i kemičar. Prvi imenovani parfem bio je Vodica mađarske kraljice, odnosno Mađarska vodica zahvaljujući kojoj je Elizabeta Ugarska uspjela od kralja Poljske dobiti ženidbenu ponudu. Za vrijeme vladavine Katarine de Medici u Francuskoj je procvjetala potrošnja parfema. Katarina je svog izrađivača parfema, Rena le Florentina dovela iz Italije sa sobom. Francuska je središte parfema, tu je titulu zadržala zahvaljujući neobičnom ponašanju članova kraljevske obitelji i bogatih ljudi koji su umjetne mirise koristili kao način prikrivanja neugodnih tjelesnih mirisa nastalih kao rezultat izbjegavanja kupanja. Parfem je svoj vrhunac u Engleskoj dosegao za vrijeme vladavine Henrika VIII. i kraljice Elizabete I. Svi na javnim mjestima morali  su biti namirisani jer kraljica Elizabeta nije mogla trpjeti smrad.

         Industrija parfema i mirisa je danas jako razvijena. U proizvodnji parfema primjenjuju se različite metode. Destilacija uključuje grijaće materijale koji sadrže mirisne kemikalije i kondenzira ih u paru koja se potom skuplja. Druga tehnika je maceracija, kod koje se sirovi sastojci natapaju u vodi, ulju ili otapalu kako bi se izvukli mirisi. Izraz uključuje prešanje materijala i istiskivanje aromatičnih ulja. "Enfleurage" je postupak u dva koraka izvlačenja mirisa u masti ili ulja i zatim ga ekstrahira alkoholom. Jedan od najpoznatijih parfema je Chanel No.5.  Skoro svaka modna kuća danas u svojoj kolekciji ima parfeme. Najpoznatije marke su: Chanel, Dior, Versace, Armani, Yves Saint-Laurent i druge. Proveli smo kratku anketu među učiteljima te doznali da naše učiteljice najviše vole parfem Dolce&Gabbana - Light Blue (S. Latinčić, V. Vukojević, I. Pavlinušić-Kurspahić, M. Adamčević-Čolić), Chopard  - Wish voli M. Stipčević, Calvin Klein – Euphoria omiljen je D. Tuđa, Jimmy Choo A. Mazalin-Rogić,  a Happy – Clinique K.Ćutić. Učitelj H. Mučnjak voli YSL, a vjeroučitelj Z. Mikac  parfem Joop.

          Danas se parfem ne smatra više luksuzom, postoje različiti cjenovni razredi. Ne znači da je skuplji parfem bolji od jeftinoga. Uostalom,nosjetilo mirisa je svakom drugačije razvijeno, nekome se neki miris sviđa, a drugome izaziva glavobolju i mučninu. Zbog toga nije dobro kupovati nekomu parfem za poklon ako nismo sigurni sviđa li mu se. Svakako  bismo trebali otvoriti širom nosnice za prirodne mirise koji se skrivaju posvuda, u prirodi, cvijeću, plodovima.

 F. Brtan i A. Kukučka,  8. a

 

 

 Živimo li stvaran život ili život na društvenim mrežama?      

U našem vremenu  društvene mreže i  internet zauzimaju sve veću ulogu u životima pojedinaca. Iako mnogi misle (osobito mladi i nezreli) da je riječ o bezazlenoj stvari, one mogu izazvati brojne negativne posljedice. Naime, posvećujemo im  više vremena nego stvarnom životu. Neke od danas popularnih društvenih mreža su:  Instagram, Facebook, Snapchat, Whatsapp, Viber, Twitter, YouTube te mnoge druge. Jesmo li ovisni o njima?

      Riječ ovisnost se koristi za opisivanje fizičke ovisnosti o tvarima, a primjenjiva je i kod pretjerane upotrebe društvenih mreža. Danas je korištenje interneta i društvenih mreža dostupno svima. Dovoljan je jedan klik za bijeg od realnosti. Gotovo je nemoguće zamisliti dan bez interneta. Internet nam nudi velike mogućnosti pretraživanja, promatranja i razgledavanja, neki ga također koriste u komercijalne svrhe, ali internet je zapravo bijeg od realnog svijeta, svoje probleme ostavljamo dok utočište tražimo u pustim lajkovima, komentarima i pregledima. Preveliki gubitak vremena provedenog na društvenim mrežama te potreba za stalnim korištenjem istih, ukazuju nam na problem s ovisnošću o virtualnom svijetu. Naravno da ima i lijepih strana i da je život s njima  ponekad lakši, no jesmo li kao zajednica postali potpuno ovisni o tome? Možemo li funkcionirati bez društvenih platformi? Velik broj tinejdžera ne može provesti ni jedan dan bez korištenja nekakve virtualne komunikacije. Često se događa da osobe kojima je život van interneta u kaosu, imaju probleme s agresijom te pokazuju dozu zavisti prema onome što gledaju i promatraju na društvenim mrežama. U današnje vrijeme osim problema agresije na društvenim mrežama nalazimo i ljude koji od njih zarađuju te pored toga nemaju drugi posao. Sve duljim korištenjem interneta osobe se socijalno izoliraju, tjelesno i psihički iscrpljuju, što se odražava na obiteljskom, školskom ili radnom funkcioniranju, a na kraju može rezultirati potpunim psihičkim problemom. Iako ljudi najčešće zanemaruju ovisnost o društvenim mrežama te ju vide kao malu opasnost za razliku od klasičnih ovisnosti (npr. o alkoholu, pušenju, drogama) i u ovom obliku problema potrebno je zatražiti bilo kakvu stručnu pomoć ili pomoć od bliskih osoba. Ova ovisnost najčešće se rađa među mladima te je prema tome roditeljska zadaća provjeravati što, kako i koliko vremena njihova djeca provode na internetu i društvenim mrežama. Internet nikako ne može biti zamjena za naše stvarne socijalne kontakte, životne navike i osnovne životne potrebe. Međutim, ako se primijeti gubitak kontrole nad vremenom provedenim u virtualnom svijetu interneta i društvenih mreža i više važnosti daje virtualnom nego stvarnom društvenom životu, svakako treba potražiti stručnu pomoć.

          U vlastitom okruženju i školi  sve više vidim primjere upravo ove ovisnosti. Često je i šetnja ulicom vrijeme provedeno  na mobilnim uređajima. Danas se sve jednostavno vrti oko interneta i društvenih platformi te ponekad i sebe uhvatim kako mnogo vremena provedem na društvenim mrežama, valjda nam je to neka navika. No trebamo li se zapitati ima li mreža negativan ili pozitivan utjecaj na društveni život pojedinca te ovisi li korištenje interneta na ravnotežu slabljenja ili jačanja društvenih veza u stvarnom životi. Može li virtualni svijet odvojiti ljude od prijatelja? Koliko god nam mogućnosti davao, ipak mislim da bismo trebali smanjiti uporabu interneta i društvenih mreža te se više okrenuti stvarnom životu.  

A. Jozić, 8.b

 

Fotografija: K.Ćutić