Ispis
Hitova: 328

 

Učenici 7.a u natikačama iz solidarnostiti

Učenici 7.a u natikačama iz solidarnosti prema svojoj prijateljici

Fotografija: K.Ćutić 

Pozitivne i negativne strane nastave na daljinu

             Sve se izokrenulo u svijetu otkad vlada globalna pandemija koronavirusom. Budući da smo mi učenici, nama je  najvažnija i najveća promjena  bila prelazak na nastavu na daljinu. U ožujku 2020.  svi smo se morali snaći. Većina je bila neupućena u to što je uopće online nastava,  trebali smo upoznati  drugačiji način nastave, pri čemu su nam podrška bili učitelji i roditelji. Do kraja školske godine nekako smo se uhodali, a nova školska godina započela je  nastavom u školskim klupama pod određenim epidemiološkim mjerama. Ukoliko netko iz razreda bude pozitivan na virus, cijeli razred ide u samoizolaciju  te pratimo nastavu na daljinu.

              Nekom je online nastava bolje odgovarala, nekom lošije, možda zbog toga jer smo razgovarajući  sa svojim vršnjacima doznale da svatko od njih vidi neke pozitivne  i negativne strane nastave na daljinu.  Većina navodi  primjer pozitivne strane činjenicu  da je imala/imao  malo više vremena za sebe i za svoju obitelj. Dobra strana je što smo svi bili doma u karanteni  te na taj način štitili sve ljude oko sebe, posebno starije i nemoćne.  Situacija s koronom u Hrvatskoj tada nije bila  toliko zabrinjavajuća,  kao što je zadnjih nekoliko mjeseci. Samim time nismo imali toliko stresa, kao  danas,  kada  je sve više ljudi koje poznajemo zaraženo koronavirusom. Naši učitelji  bili su većinom  razumni te strpljivi jer je i njima ovakav način rada bio nepoznat. Svi smo mogli bolje upoznati svoje mogućnosti  jer  smo većinu toga radili sami. Neki učenici prošli su s boljom zaključnom  ocjenom  nego što bi prošli da škola nije bila na daljinu. To je negativna, a je ujedno nekima i  pozitivna strana. Mnogi  učenici koji se tijekom  cijele godine trude, smatraju da to nije pravedno. Kad smo već kod toga,  brojnim učenicima  pomagali  su roditelji ili braća i sestre u izvršavanju zadanih obveza. Imali smo puno više zadaće i zadataka koji su se nama činili teškima i dugotrajnima, ali su na kraju bili vrijedni truda. Brojne zadatke  morali smo slati u sličnim rokovima za predaju što je bilo stresno i komplicirano. Što se učenja tiče,  bilo je puno teže jer smo obrađivali  lekcije koje nam nitko nije mogao  objasniti kao  što učitelji rade u školama. Snalazili smo se kako smo mogli vjerujući da će takav način školovanja uskoro završiti.

           Sve u svemu, prošli smo kroz nove situacije te usvojili spoznaje  i vještine koje  će nam u daljnjem životu dobro doći. Hvala svim učiteljima te roditeljima  koji su nam  to teško razdoblje učinili lakšim i podnošljivijim. Najvažnija i najveća vrijednost škole jest zajedništvo, druženje i učenje s vršnjacima. Trebamo biti zahvalni za svaki dan proveden u školi.

 

                                          L. Rožić i L. Kotarski, 7. b