Učenici 7.a u natikačama iz solidarnosti prema svojoj prijateljici
Fotografija: K.Ćutić
Pozitivne i negativne strane nastave na daljinu
Sve se izokrenulo u svijetu otkad vlada globalna pandemija koronavirusom. Budući da smo mi učenici, nama je najvažnija i najveća promjena bila prelazak na nastavu na daljinu. U ožujku 2020. svi smo se morali snaći. Većina je bila neupućena u to što je uopće online nastava, trebali smo upoznati drugačiji način nastave, pri čemu su nam podrška bili učitelji i roditelji. Do kraja školske godine nekako smo se uhodali, a nova školska godina započela je nastavom u školskim klupama pod određenim epidemiološkim mjerama. Ukoliko netko iz razreda bude pozitivan na virus, cijeli razred ide u samoizolaciju te pratimo nastavu na daljinu.
Nekom je online nastava bolje odgovarala, nekom lošije, možda zbog toga jer smo razgovarajući sa svojim vršnjacima doznale da svatko od njih vidi neke pozitivne i negativne strane nastave na daljinu. Većina navodi primjer pozitivne strane činjenicu da je imala/imao malo više vremena za sebe i za svoju obitelj. Dobra strana je što smo svi bili doma u karanteni te na taj način štitili sve ljude oko sebe, posebno starije i nemoćne. Situacija s koronom u Hrvatskoj tada nije bila toliko zabrinjavajuća, kao što je zadnjih nekoliko mjeseci. Samim time nismo imali toliko stresa, kao danas, kada je sve više ljudi koje poznajemo zaraženo koronavirusom. Naši učitelji bili su većinom razumni te strpljivi jer je i njima ovakav način rada bio nepoznat. Svi smo mogli bolje upoznati svoje mogućnosti jer smo većinu toga radili sami. Neki učenici prošli su s boljom zaključnom ocjenom nego što bi prošli da škola nije bila na daljinu. To je negativna, a je ujedno nekima i pozitivna strana. Mnogi učenici koji se tijekom cijele godine trude, smatraju da to nije pravedno. Kad smo već kod toga, brojnim učenicima pomagali su roditelji ili braća i sestre u izvršavanju zadanih obveza. Imali smo puno više zadaće i zadataka koji su se nama činili teškima i dugotrajnima, ali su na kraju bili vrijedni truda. Brojne zadatke morali smo slati u sličnim rokovima za predaju što je bilo stresno i komplicirano. Što se učenja tiče, bilo je puno teže jer smo obrađivali lekcije koje nam nitko nije mogao objasniti kao što učitelji rade u školama. Snalazili smo se kako smo mogli vjerujući da će takav način školovanja uskoro završiti.
Sve u svemu, prošli smo kroz nove situacije te usvojili spoznaje i vještine koje će nam u daljnjem životu dobro doći. Hvala svim učiteljima te roditeljima koji su nam to teško razdoblje učinili lakšim i podnošljivijim. Najvažnija i najveća vrijednost škole jest zajedništvo, druženje i učenje s vršnjacima. Trebamo biti zahvalni za svaki dan proveden u školi.
L. Rožić i L. Kotarski, 7. b