Prije 150 godina rođena je velika hrvatska književnica Ivana Brlić Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić hrvatska je književnica rođena u Ogulinu 18. travnja 1874., a umrla  je u Zagrebu 21. rujna 1938. Bila je kći Vladimira Mažuranića i unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića. Školovala se privatno, a nakon udaje za političara Vatroslava Brlića preselila se iz Zagreba u Slavonski Brod. Pisala je pjesme, pripovijetke, romane, basne i bajke, eseje i članke te se bavila prevodilačkim i redaktorskim radom. Godine 1902. objavila je zbirku pripovijedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani, a 1905. drugu knjigu Škola i praznici. Jedinu samostalnu pjesničku zbirku Slike objavila je 1912. Njezina lirika, nastala u doba moderne, manje je vrijedan dio njezina opusa, a poznata je po svojim pripovjednim djelima.  Pisala je realističke pripovijetke koje imaju moralno-poučnu poruku, a u fantastičnim pripovijetkama koristi elemente fantastike poput vilinskog svijeta. U djelima su česti dječji likovi i do izražaja dolaze njezina načela utemeljena na kršćanstvu. Njezin prvi roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1913.) realističke je motivacije, ali sa značajkama bajke, tj. s posebnim odnosom prema stvarnosti. Spojivši u njemu pripovjednu jednostavnost i živost s humanističkim viđenjem svijeta, Šegrt Hlapić postao je ne samo prvi hrvatski dječji roman, nego ujedno i njegov prototip te je Hlapić jedini domaći književni lik po kojemu su nastali dugometražni animirani i igrani filmovi. U povijesnom (nedovršenom) romanu Jaša Dalmatin, potkralj Gudžerata (1937.), koji je napisala na temelju očeva istraživanja o Dubrovčaninu Melek-Jaši, potkralju indijske provincije na prijelazu iz XV. u XVI. st., model povijesnog romana prilagodila je dječjemu svijetu i inicirala model dječje povijesne proze. Njegujući ezopovski tip basne (Dječja čitanka o zdravlju, 1927.; Srce od licitara, 1938.; Basne i bajke, 1943.), obogatila je inače skromnu nacionalnu tradiciju toga književnog oblika. Književni vrhunac ostvarila je u zbirci od osam bajki u kojima radnju pokreću likovi preuzeti iz slavenske mitologije, koje je autorica stilizirala davši im sasvim određene osobine (Priče iz davnine, 1916.). Posluživši se oblikom bajke, s pomoću fantastike stvara autonomni svijet davnine u kojem se mitska slika svijeta spaja sa secesijski stiliziranom slikom vremena, prostora, likova i događaja. U kasnijim bajkama (Basne i bajke, 1943.) unosi istočnjačke motive i strukturira ih prema narodnoj bajci. U esejima i člancima (Knjiga omladini, 1923.; Mir u duši, 1930.) tematizira socijalna i životna pitanja, tumači vlastita životna načela i književna uvjerenja. Kao ugledna spisateljica bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. izabrana je, kao prva žena u nas, za dopisnoga člana JAZU. Proglašena je „klasičnim piscem“ i „hrvatskim Andersenom“, a djela su joj prevedena na mnogobrojne strane jezike te izvedena u kazališnim, radijskim i filmskim obradbama. Njezina književna ostavština, rukopisi i korespondencija nalaze se u Arhivu obitelji Brlić u Slavonskom Brodu, u kojem se svake godine već 47 godina održava književna i kulturna manifestacija U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić, a u njezinu rodnom Ogulinu nalazi se Ivanina kuća bajke, jedinstven u svijetu multimedijalni i interaktivni centar za posjetitelje koji slavi bajke i svekoliko bajkovito stvaralaštvo. Povodom rođendana Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu i Ogulinu organiziraju se razne manifestacije – radionice, predstave, izložbe te pokreću literarni i likovni natječaji kako bismo se svi sjećali velike hrvatske književnice.

                                 I. Mikić, 8. a

Likovni rad  Ivana Brlić Mažuranić (učenice L. Duvnjak i B. Rajič)