Ispis
Hitova: 79

The Undersea World of Jacques Cousteau – Sharks

 

,,The Undersea World of Jacques Cousteau“ televizijski je dokumentarni film, temeljen na znanstvenim istraživanjima podmorja pod vodstvom snimatelja i istraživača morskih dubina- Jacques Cousteaua (Francuska 11. lipnja 1910. – Francuska 26. lipnja 1998.), redatelja Alana Landsburga (10. svibnja 1933. – 13. kolovoza 2014.) te hrabrih članova posade koji su većinom bili biolozi, ronioci, inženjeri te ljubitelji mora i pustolovine. Dokumentarni film dijeli se na 36 epizoda, koje su se prikazivale u razdoblju od 15. rujna 1966. do 30. svibnja 1976. Uvodna epizoda prikazana je 15. rujna 1966. u kojoj se objašnjavalo kako će posada, koja se sastoji od visoko obrazovanih ljudi, provesti 3 tjedna na moru, istražujući podmorje i njegove stanovnike. Pogledala sam prvu epizodu u kojoj se govori o morskim psinama te provođenju eksperimenata na njima i njihovu okolišu, odnosno mjestu prebivanja i migracijama (tijekom snimanja nije ozlijeđeno ni jedno živo biće).

Dokumentarni film većinom prikazuje životinje i ronioce u morskoj tmini te ljude (sudionike istraživanja) na brodu. Iako je boravak na brodu drugačiji od uobičajenog tla na koje smo navikli, moram priznati da je snimatelj imao mirnu ruku te da je svaki kadar savršeno snimljen pa možemo vidjeti sve potrebno. Naravno, puno kadrova snimalo se i pod vodom, s obzirom na tadašnju tehnologiju i sredstva za snimanje, mogu reći da su snimke bile kristalno jasne te da sam imala osjećaj da gledam morskoj psini u oči. Kadrovi su većinom snimani odozgo te su imali dinamični tempo, tijekom kojeg smo mogli puno toga čuti i vidjeti. Kada je riječ o filmskom planu, moram istaknuti da bi trebali izmisliti novu vrstu plana samo za filmove vezane uz prirodu i njenu ljepotu!

Bilo je mnogo detalja, detalja u smislu povijesti morskih psina te detalja vezanih uz način snimanja. U jednom bi trenutku kamera prikazivala prirodoslovni muzej i modele prepariranih životinja, a u drugom plavo nebo i modro more u kojem nas iščekuju brojna bića, bila ona dobra ili loša. Spomenula sam kako sam mogla vidjeti puno detalja, no to nisu računali, već prirodni vizualni efekti, koje možemo gledati i nikad se nagledati… Tijekom filma navigator Richard Johnson prepričavao je što se događa, u nekim dijelovima možemo čuti i Jacques Cousteaua kako objašnjava pojedine pojmove.

Priča započinje u prirodoslovnom muzeju u kojem nam Jacques Cousteau objašnjava povijest morskih pasa te pokazuje modele morskih psina koje su nekada gospodarile našim vodama, morima, oceanima… Samo nekoliko trenutaka kasnije možemo vidjeti brod kako isplovljava iz luke, a na svojim leđima nosi ljude koji s veselom dušom isplovljavaju na more i nesretnim srcima koja mašu svojim obiteljima.

Nakon nekoliko scena objašnjavanja kakva se oprema i zašto nosi tijekom ronjenja te izjašnjavanja plana istraživanja, istraživanje i ovaj dokumentarac službeno su mogli započeti! Svi sudionici imali su smiješak na licu te se moglo vidjeti da su bili zadovoljni i ponosi što su imali čast sudjelovati u istraživanju.

Slušajući brojne zanimljivosti o živom svijetu podmorja, naučiti smo mogli puno, a vikend skratiti još više. No nakon 45 minuta došlo je vrijeme da se pozdravimo s vodom, morem, oceanom i njegovim stanovnicima te da se vratimo na kopno i u svijet dvonožaca.

Dokumentarac je bio ispunjen mnogim zanimljivostima i činjenicama. Naučila sam mnogo toga i sigurna sam da ću naučene činjenice iz ovog dokumentarca koristiti  tijekom cijelog života, a pogotovo tijekom praznika na moru. Smatram da se još jako puno ljudi boji morskih psina i tajna morskih podmorja bez razloga! Svako živo biće zaslužuje i poštovanje i strah, neke manje, neke više. Ljude najviše straši vanjski izgled, vanjski motivi i činjenice te tvrdnje koje čuju sa strane, koje u većini slučajeva nisu točne. No najviše čega se treba bojati jest ono što je ispod svog tog sloja, a to je duša i karakter. Svako novo iskustvo će nas zastrašiti, a pogotovo ako se sretnemo oči u oči s morskim psom, no preuveličano paničarenje uvući će nas još dublje u vlastiti strah bespotrebno.

Malo sam ogorčena zbog samo dvije napisane stranice o temi i ljepoti dokumentarca kao što je ovaj, svako djelo zaslužuje komentar i kritiku i mišljenje pojedinaca. A o ljepoti prirode i njezinih čuda pričat' bih mogla dovijeka…

 

 

Mirta Dušević Šlehta 8.a