Hrvatska bajka

Dok po mraku krijesnice lete iznad Velebita,

ja još hrvatskog nisam sita.

U glavi mi još fali par riječi,

no svatko se drugi od hrvatskog liječi.

Hrvatska zemlja moja mila,

kao zmaj ima krila.

Ima one lijepe plave oči

i sjajne u svojim riječima moći.

                       Petra Ivković, 5. a

Moj jezik

Prvi jezik koji me naučila majka,

ne mogu zaboraviti. 

Taj je jezik, 

jezik Domovine moje. 

Govorit ću ga, 

do zadnjeg trena, sve dok mogu. 

Neće mi ga nitko nikad oduzeti.  

Danas, kada se mnogi ljudi sele

iz naše Hrvatske, 

uče nove jezike

i polako zaboravljaju jezik svoj, 

još sam dijete,

koje voli svoj jezik i Domovinu. 

Kada bi me drugi razumjeli,

uvijek bih ga govorio. 

Samo znam, 

da hrvatski jezik zaboraviti neću! 

Niko Kulaš, 5.c

Hrvatski jezik svakoga

dana živim.

Svakoga dana od rođenja

svoga, živim, volim

i razumijem njega.

Pišem, mislim, pričam

na jeziku svom.

Baš kao i čovjek,

stalno se mijenja on.

Laura Petrinšak, 7.a

Dječja spisateljica Ivana Brlić Mažuranić