Tijekom posjeta Botaničkom vrtu uočili smo neke zanimljive i lijepe vrste
Japanska kamelija
Botanički vrt u Zagrebu posjetili smo 21. travnja 2023. Posebno mi se svidjela jedna biljka - japanska kamelija zbog svoje boje i ljepote. Istražila sam nekoliko zanimljivosti o njoj, o njezinim karakteristikama, staništu i izgledu. Ona je listopadni grm ili stablo iz porodice čajevki. Naraste do 11 m visine. Mlade grane su glatke, crveno-smeđe, kasnije postanu svijetlo sive. Listovi su naizmjenični, duguljasto eliptični, dugi 5 - 11 cm, široki 2,5 - 6 cm, nalaze se na peteljci dugoj 5 - 10 mm, kožasti su i sjajni, ušiljenog vrha, fino nazubljenih rubova, na licu tamnozeleni, naličje je svjetlije. Cvjetovi su pojedinačni ili u parovima, crveni, krupni, promjera do 12 cm. Listića čaške ima pet i kožasti su, cvjetni vjenčić čini 5 - 7 latica. Prašnici su mnogobrojni, žuti, dugi oko 3 cm. Cvate od siječnja do ožujka. Plod je okruglasta čahura koja sadrži 1 - 2 tamnosmeđe sjemenke velike 1 - 2 cm. Dozrijeva u rujnu i listopadu. Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji (Japan, Koreja i Kina). Uzgaja se kao ukrasna biljka, razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama. Osjetljiva je na niske temperature, odgovara joj vlažna zemlja i vlažnost zraka, raste na tlima siromašnim vapnencem. Popularna je i u bonsai uzgoju. Sporog je rasta, može živjeti nekoliko stoljeća.
N. Kovač, 7. c
Japanska kamelija
Tulipan
Tulipan (lat. tulipa) je biljka iz porodice ljiljanovki. Postoji preko 150 vrsta tulipana, a osnovna podjela je prema obliku cvijeta i prema vremenu cvatnje. Područje odakle potječu vrste uključuje jug Europe, sjever Afrike, Aziju, područja Anatolije i Irana, a najveći broj vrsta potječe iz stepa Kazahstana i okolice planina Pamira i Hindikuša. Botaničar Carolus Clusius je 1593. godine zasadio prvu lukovicu tulipana u Nizozemskoj, a od tada se ova biljka raširila toliko da je gotovo polovica polja u Nizozemskoj prekriveno tulipanima. Danas je većina vrsta uzgojena križanjem. Tulipan je biljka koja ima lukovicu koja je kruškolikog oblika, zaobljena s jedne strane, a s druge spljoštena. Može narasti od 10 do 70 cm. Najčešće imaju od 2 do 6 listova, ali pojedine vrste mogu imati čak 12 listova. Listovi su dosta široki, mesnati i zašiljeni prema vrhu te su zelene ili blijedo zelene boje. Cvjetovi su veliki i rastu na vrhu stabljike. Neke vrste imaju više od jednog cvijeta na jednoj stabljici. Cvjetovi su veliki, raznih boja, najčešće s tri latice, velikim tučkom u sredini i prašnicima oko tučka. Cvjetovi se preko noći sakupljaju i zatvaraju, a tijekom dana se šire. Tulipani cvatu od travnja do svibnja. Križanjem dvaju različita tulipana nastaje novi tulipan koji ima drugačiju boju cvijeta. Sadnja tulipana odvija se krajem rujna i tijekom listopada, prije smrzavanja tla. Uspijevaju u područjima s toplim sušnim ljetima i hladnim zimama. Tulipan ne podnosi previše vlage pa zahtijeva tlo koje ne zadržava vodu. Tulipani mogu krasiti vrt, ali i domove kao rezano cvijeće u vazama.
I. Pavelić, 7. c
Tulipan
Jerihonska ruža
Jerihonska ruža je pustinjska biljna vrsta. Biljka je poznata po tome da može preživjeti nekoliko godina bez vode. Sposobna je preživjeti ekstremna isušivanja, a nakon rehidratacije nastaviti normalnu metaboličku aktivnost. Nakon što se listovi osuše, biljka se sklupča i čeka dok ne padne kiša ili je vjetar odnese na vlažno mjesto gdje joj listovi nakon nekoliko sati pozelene. Tijekom suhog vremena u svom rodnom staništu, stabljike se uvijaju u usku kuglu koja se samo odmotava kad je izložena vlazi. Vanjske stabljike savijaju se u kružne prstenove nakon kratkog razdoblja dok se unutarnje stabljike polako uvijaju u spirale. Jerihonska ruža doseže maksimalnu visinu od 5 centimetara. Najčešće se nalazi u pustinjama jugozapadnog SAD-a i Meksika. Porijeklom je iz pustinje Chihuahuan. Neki od naziva koje ova biljka nosi su cvijet od kamena, lažna ruža Jerihona, ruža Jerihona, biljka uskrsnuća, mahovina uskrsnuća, biljka dinosaura, kameni cvijet…Biljka nakon nekoliko godina izgubi do 95% sadržaja vlage, bez ikakvog oštećenja. Kada se isuše, listovi postaju tamno smeđe ili svijetlo do crvenkastosmeđe boje. Bez obzira na to koliko se biljka suši ili oštećuje, zbog posebne biološke strukture lišća biljaka zadržava sposobnost razvijanja. Kad biljka nema vode, ulazi u stanje mirovanja, izbjegavajući oštećenja tkiva i stanica. Biljka može dugo živjeti i razmnožavati se u sušnim područjima. Kada uvjeti postanu preteški, mehanizam preživljavanja biljke omogućuje postupno isušivanje. Njegovi listovi postaju smeđi i preklapaju se, dajući biljci izgled lopte. U mirovanju se sve njegove metaboličke funkcije svedene na minimum. Tamo gdje suša traje, korijenje se može odvojiti, dopuštajući biljci da je nosi vjetar. Ako naiđe na vlagu, može se rehidrirati i ukorijeniti na novom mjestu. Biljke koje prolaze kroz proces rehidratacije nisu uvijek u stanju "ponovno ustati". Ako je dehidracija bila prebrza ili u slučaju nepravilne izmjene suše i vlažnih uvjeta, biljka nema dovoljno vremena da se pravilno pripremi kako bi se oduprla isušivanju kojem je podvrgnuta. Jerihonska ruža ne proizvodi cvijeće ili sjemenke, već se reproducira kroz spore.
E. Šimunec, 7. c
Jerihonska ruža