- Napisao/la Kristina Ćutić
- Hitova: 1437
Tijekom posjeta Botaničkom vrtu uočili smo neke zanimljive i lijepe vrste
Japanska kamelija
Botanički vrt u Zagrebu posjetili smo 21. travnja 2023. Posebno mi se svidjela jedna biljka - japanska kamelija zbog svoje boje i ljepote. Istražila sam nekoliko zanimljivosti o njoj, o njezinim karakteristikama, staništu i izgledu. Ona je listopadni grm ili stablo iz porodice čajevki. Naraste do 11 m visine. Mlade grane su glatke, crveno-smeđe, kasnije postanu svijetlo sive. Listovi su naizmjenični, duguljasto eliptični, dugi 5 - 11 cm, široki 2,5 - 6 cm, nalaze se na peteljci dugoj 5 - 10 mm, kožasti su i sjajni, ušiljenog vrha, fino nazubljenih rubova, na licu tamnozeleni, naličje je svjetlije. Cvjetovi su pojedinačni ili u parovima, crveni, krupni, promjera do 12 cm. Listića čaške ima pet i kožasti su, cvjetni vjenčić čini 5 - 7 latica. Prašnici su mnogobrojni, žuti, dugi oko 3 cm. Cvate od siječnja do ožujka. Plod je okruglasta čahura koja sadrži 1 - 2 tamnosmeđe sjemenke velike 1 - 2 cm. Dozrijeva u rujnu i listopadu. Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji (Japan, Koreja i Kina). Uzgaja se kao ukrasna biljka, razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama. Osjetljiva je na niske temperature, odgovara joj vlažna zemlja i vlažnost zraka, raste na tlima siromašnim vapnencem. Popularna je i u bonsai uzgoju. Sporog je rasta, može živjeti nekoliko stoljeća.
N. Kovač, 7. c
Japanska kamelija
Tulipan
Tulipan (lat. tulipa) je biljka iz porodice ljiljanovki. Postoji preko 150 vrsta tulipana, a osnovna podjela je prema obliku cvijeta i prema vremenu cvatnje. Područje odakle potječu vrste uključuje jug Europe, sjever Afrike, Aziju, područja Anatolije i Irana, a najveći broj vrsta potječe iz stepa Kazahstana i okolice planina Pamira i Hindikuša. Botaničar Carolus Clusius je 1593. godine zasadio prvu lukovicu tulipana u Nizozemskoj, a od tada se ova biljka raširila toliko da je gotovo polovica polja u Nizozemskoj prekriveno tulipanima. Danas je većina vrsta uzgojena križanjem. Tulipan je biljka koja ima lukovicu koja je kruškolikog oblika, zaobljena s jedne strane, a s druge spljoštena. Može narasti od 10 do 70 cm. Najčešće imaju od 2 do 6 listova, ali pojedine vrste mogu imati čak 12 listova. Listovi su dosta široki, mesnati i zašiljeni prema vrhu te su zelene ili blijedo zelene boje. Cvjetovi su veliki i rastu na vrhu stabljike. Neke vrste imaju više od jednog cvijeta na jednoj stabljici. Cvjetovi su veliki, raznih boja, najčešće s tri latice, velikim tučkom u sredini i prašnicima oko tučka. Cvjetovi se preko noći sakupljaju i zatvaraju, a tijekom dana se šire. Tulipani cvatu od travnja do svibnja. Križanjem dvaju različita tulipana nastaje novi tulipan koji ima drugačiju boju cvijeta. Sadnja tulipana odvija se krajem rujna i tijekom listopada, prije smrzavanja tla. Uspijevaju u područjima s toplim sušnim ljetima i hladnim zimama. Tulipan ne podnosi previše vlage pa zahtijeva tlo koje ne zadržava vodu. Tulipani mogu krasiti vrt, ali i domove kao rezano cvijeće u vazama.
I. Pavelić, 7. c
Tulipan
Jerihonska ruža
Jerihonska ruža je pustinjska biljna vrsta. Biljka je poznata po tome da može preživjeti nekoliko godina bez vode. Sposobna je preživjeti ekstremna isušivanja, a nakon rehidratacije nastaviti normalnu metaboličku aktivnost. Nakon što se listovi osuše, biljka se sklupča i čeka dok ne padne kiša ili je vjetar odnese na vlažno mjesto gdje joj listovi nakon nekoliko sati pozelene. Tijekom suhog vremena u svom rodnom staništu, stabljike se uvijaju u usku kuglu koja se samo odmotava kad je izložena vlazi. Vanjske stabljike savijaju se u kružne prstenove nakon kratkog razdoblja dok se unutarnje stabljike polako uvijaju u spirale. Jerihonska ruža doseže maksimalnu visinu od 5 centimetara. Najčešće se nalazi u pustinjama jugozapadnog SAD-a i Meksika. Porijeklom je iz pustinje Chihuahuan. Neki od naziva koje ova biljka nosi su cvijet od kamena, lažna ruža Jerihona, ruža Jerihona, biljka uskrsnuća, mahovina uskrsnuća, biljka dinosaura, kameni cvijet…Biljka nakon nekoliko godina izgubi do 95% sadržaja vlage, bez ikakvog oštećenja. Kada se isuše, listovi postaju tamno smeđe ili svijetlo do crvenkastosmeđe boje. Bez obzira na to koliko se biljka suši ili oštećuje, zbog posebne biološke strukture lišća biljaka zadržava sposobnost razvijanja. Kad biljka nema vode, ulazi u stanje mirovanja, izbjegavajući oštećenja tkiva i stanica. Biljka može dugo živjeti i razmnožavati se u sušnim područjima. Kada uvjeti postanu preteški, mehanizam preživljavanja biljke omogućuje postupno isušivanje. Njegovi listovi postaju smeđi i preklapaju se, dajući biljci izgled lopte. U mirovanju se sve njegove metaboličke funkcije svedene na minimum. Tamo gdje suša traje, korijenje se može odvojiti, dopuštajući biljci da je nosi vjetar. Ako naiđe na vlagu, može se rehidrirati i ukorijeniti na novom mjestu. Biljke koje prolaze kroz proces rehidratacije nisu uvijek u stanju "ponovno ustati". Ako je dehidracija bila prebrza ili u slučaju nepravilne izmjene suše i vlažnih uvjeta, biljka nema dovoljno vremena da se pravilno pripremi kako bi se oduprla isušivanju kojem je podvrgnuta. Jerihonska ruža ne proizvodi cvijeće ili sjemenke, već se reproducira kroz spore.
E. Šimunec, 7. c
Jerihonska ruža
- Napisao/la Kristina Ćutić
- Hitova: 70
Malala Yousafzai
Pakistanska aktivistica za ženska prava Malala Yousafzai rođena je u Mingori u Pakistanu 12. srpnja 1997.
Najmlađa je dobitnica Nobelove nagrade koju je osvojila za mir 2014. godine u svojoj 17. godini.
9. listopada 2012. godine Malalu su pokušali ubiti talibani pucajući joj u glavu i vrat. Zamjerila im se jer je već kao dvanaestogodišnjakinja pod pseudonimom počela pisati blog za BBC zauzimajući se za pravo na obrazovanje djevojčica koje je pod talibanskom vlašću bilo ukinuto. Hitnu pomoć dobila je u Pakistanu, a potom je na liječenje bila prebačena u Englesku. Tijekom operacije ugrađena joj je pločica od titana koja joj je pokrila rupu u lubanji i vratila sluh. Nakon operacije je izjavila:
„Danas možete vidjeti da sam živa, mogu govoriti, mogu vas vidjeti… To je sve zbog molitvi mnogih ljudi. Bog ih je uslišao i podario mi novi život. Drugi život. I želim služiti ljudima, želim da svaka djevojčica, svako dijete bude obrazovano. Zato smo i utemeljili Zakladu Malala.“
Svojim primjerom pokazala je kako svi, čak i djeca i mladi, mogu doprinijeti borbi za prava. Kroz svoju životnu bitku postala je heroj i uzor djevojčicama koje su se željele obrazovati.
Malala je 2013. godine u Ujedinjenim narodima održala govor i objavila svoju prvu knjigu pod nazivom „Ja sam Malala“. U knjizi opisuje kako je izgledao njezin život i njezine obitelji u Pakistanu i kako se borila protiv terorizma u obrani za prava djece te prava na njihovo obrazovanje.
Ban Ki-mun, glavni tajnik UN-a, proglasio je 12. srpnja (dan rođenja Malale Yousafzai) „Danom Malale“ u čast njezinoj borbi da osigura obrazovanje djeci diljem svijeta.
K. Glavaš i P. Ivković 7. a
- Napisao/la Kristina Ćutić
- Hitova: 276
Zanimljivosti o Gradu
Dubrovnik je grad i luka na krajnjem jugu Hrvatske, sjedište je Dubrovačko-neretvanske županije. Postoji puno teorija o nastanku Dubrovnika. Glavna teorija je da je Dubrovnik osnovan u 7. st., kada su se Latini iz grada Epidauruma, sklonili pred navalom Avara i Slavena na hrid Laus. Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđa, na kopnu preko puta hridi i nazvali ga Dubrava, što znači šuma (duba). Tijekom vremena su se naselja sve više povezivala, da bi se potpuno spojili u 11. st. nasuvši uski kanal što ih je dijelio, a u 12. i 13. st. zaštitivši se potpuno obrambenim zidinama. Prostor današnjeg Dubrovnika nekada je bila patricijska državica nastala iz srednjovjekovne dubrovačke komune zvana Dubrovačka Republika. Ona je osnovana 1358. g., a postala je grad 1808. nakon što ju je okupirala vojska francuskog generala Lauristona.
Dubrovačke gradske zidine sklop su utvrda koje okružuju stari dio grada. Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane, a manje je poznato da su građene pomoću bjelanjaka. Duge su 1940 m i visoke do 25 m. Na četiri strane svijeta zaštićene su četirima kulama. Kula Minčeta je na sjeveru, kula Bokar na zapadu, utvrda sv. Ivan nalazi se na jugoistoku, a tvrđava Revelin na istoku.
U Dubrovniku se dogodio potres 1667. koji je gotovo uništio grad, tada je stradalo mnogo Dubrovčana te je mnogo zgrada srušeno. U Dubrovniku ima štošta za vidjeti i obići. Danas je Dubrovnik poznat po svojim dubrovačkim zidinama i zanimljivoj povijesti pa je mnogima omiljeno turističko odredište. Posjećuju ga brojni kruzeri iz cijeloga svijeta, slavne osobe, a i u njemu se snimaju filmovi i serije poput Igre prijestolja i sl.
Zanimljivo je da su Dubrovčani oduvijek bili jako dobri trgovci, tj. da su Janjevci zapravo Dubrovčani koji su u Tursku išli trgovati, ali im se nije dalo stalno vraćati u Dubrovnik pa su u 14. st. osnovali Janjevo, selo u Kosovu. Dubrovčani su oduvijek bili snalažljivi, plaćali su danak Mlečanima da bi na dan kad bi Mlečani dolazili po danak oblačili najstariju odjeću kako bi prikazali da nisu bogati da Mlečani ne bi povećali danak. Svoju slobodu plaćali su i Turcima i uvijek su uspijevali odoljeti nevoljama i neprijateljima, a tako i u Domovinskom ratu. U Domovinskome ratu 1991. oštećeni su mnogi spomenici koji su poslije obnovljeni.
Od 1979. gradska jezgra Dubrovnika nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. U Dubrovniku se svake godine održavaju Dubrovačke ljetne igre što potvrđuje da je i danas kao i nekad kulturno središte, Naime, mnogi su književnici rođeni u Dubrovniku poput Marina Držića, Ivana Gundulića, Ivana Bunića Vučića, Ignjata Đurđevića i mnogih drugih koji su važni za hrvatsku književnost i kulturu. Zbog svega navedenog, Dubrovnik je biser Hrvatske.
M. Mikić i A. Čičak, 8. a
- Napisao/la Kristina Ćutić
- Hitova: 253
MODNI TRENDOVI 2021. i 2022.
Modni trendovi nas oduševljavaju, pratimo ih ili smo potpuno imuni na njih. Trendovi se mijenjaju iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec, skoro iz dana u dan! Iako se nekada nekima teško prilagoditi novim, „svježim“ trendovima, prate ih mnogi, kasnili za modom ili ne. Naprimjer, u trendu su jedno vrijeme bile jakne koje svijetle u mraku, pod utjecajem jakog svjetla, ali izašle su iz mode još ne tako davne 2021. Kad smo kod jakni, prisjetimo se klasičnih ženskih „kožnjaka“ (kožnih jakni). Nakon što su prošle kao trend ponovno su se vratile, jer ipak lagane su, lijepe i kad ih je jedna influencerica, pjevačica, plesačica ili bilo koja slavna osoba ponovno obukla, vratile su se u modu te ih od tada svako proljeće viđamo u izlozima tržnih centara. Postale su ponovno in. To je primjer iz kojeg saznajemo da se trendovi često vraćaju pod utjecajem javnih ličnosti. Tko bi znao bolje od njih, pitaju se mnogi. Također saznajemo da ima ljudi koje nije briga za to, već prate i nose stvari koje se njima sviđaju, iako više nisu u modi. Znam da mnoge zanima što je to u našim mladim umovima. Što mi volimo nositi, što se nosi, gdje kupujemo i koji je razlog da neki ciljaju samo na markirane komade odjeće, obuće, nakita te ostalih modnih dodataka.
Za početak, gdje to današnje generacije kupuju robu i zašto baš tamo te zašto volimo nositi trenirke i ostale šire stvari?
Svi moji prijatelji, generacije iz čitave škole, mlađe i starije, kupujemo odjeću u trgovinama u tržnim centrima. Najpoznatiji su Zara, Pull&Bear, H&M, New Yorker te Bershka. Skoro uvijek, u svakom od tih trgovina taj mjesec prodaje se ista roba, vjerojatno zbog zajedničkih (istih) proizvođača i uvoznika. Mislim da je to razlog zbog kojeg svaka žena dijeli skoro iste odjevne komade. Ako opazimo neku curu iz škole da je obukla npr. majicu iz Bershke, neki odlaze u taj dućan istu pogledati, probati ili kupiti. Zato svi imamo skoro identičan stil. Što se tiče dječaka, ista je situacija samo što je kod njih možda malo bitnije ako imaju nešto markirano te oni najviše nose trenirke… Njih većina djevojčica nosi prvenstveno jer su najudobnije, pogotovo za školu. Što se dječaka tiče, rijetko koji dječak nosi hlače, zato više preferiraju trenirke, kratke hlače, možemo reći, sportski stil odjeće. U zadnje vrijeme čujemo za gasere, one koji se oblače baš u tom stilu…
Oni su relativno nova supkulturna grupacija mladih nekog kvarta u kojoj se nalaze pojedinci koji vole pokazati/prikazati da imaju novaca tako da oblače skupu markiranu odjeću na kojoj se ističe reklama poznatih marki.
Kao što sam spomenula, curama nije toliko bitna markirana, skuplja odjeća, ali ako ju neka nosi, smatra se popularnom, a to je jako loša pojava u društvu.
Jedino što i muški i ženski rod podrazumijeva kao „mora biti markirano“ su tenisice. Jedne od današnjih najpopularnijih i kod cura i dječaka su Nike AF1 te njihovi mnogi drugi modeli, zimi isključivo čizme UGG. Mislim da i zbog toga cure isključivo nose tenisice i čizme bez pete. Jednostavno, još ne dolaze u obzir štikle, osim na nekim svečanostima. Napomenula bih da se većina tih trendova vraća iz 90-ih, iskreno meni je to najdraži stil. Tada se nije toliko forsiralo markirano, bio je ljepši dizajn te pristojniji.
Modni dodaci - koji su najpopularniji i zašto?
Smatram da su modni dodaci nekako najbitniji u našem stilu. Oni dodaju taj potreban sjaj i oni su uvijek to nešto što nedostaje da izgledamo „ljepše“. Danas je moderno nositi sunčane naočale, ako nije sunčano, ljudi ih više nose na glavi tj. koriste ih za pridržavanje kose. Da zadatak bude potpun, obavila sam kratku anketu u kojoj sam ispitala današnju generaciju koji im je najdraži modni dodatak.
25% ljudi je reklo da im je najdraži dodatak nožna narukvica koju nose najčešće ljeti. Te da to vole najviše nositi od nakita. 25 % je odgovorilo da vole nositi naočale te da im je to najdraži modni dodatak.
Međutim 50% ljudi je odgovorilo da najviše od dodataka vole nositi obične ogrlice, nakit i što se posebno tiče cura njima su favoriti i torbice. Kao što sam spomenula, sve se vraća iz 90-ih s toga i torbice koje su trenutno najpopularnije. To su kratke torbice preko ramena, a kad kažem kratke, mislim do struka.
Svatko ima svoj stil oblačenja i svatko bira što želi nositi, pri tome je izuzetno važno poštivati tuđi izbor jer svatko za sebe bira hoće li pratiti modne trendovi ili razvijati vlastiti.
A. Čarapina, 8. b
- Napisao/la Kristina Ćutić
- Hitova: 242
Istražili smo sve o parfemima te doznali koje vole naši učitelji
Danas skoro svi koristimo parfeme te volimo lijepo mirisati sebi i drugima u svojoj okolini. Svakodnevna rutina nanošenja parfema na kožu ili kosu vuče svoje podrijetlo od dalekih vremena. Vratimo se u prošlost…
Riječ “perfume” je podrijetlom latinski izraz “per fumum”, što znači „kroz dim“. Povijest parfema seže u pradavna vremena kada je pračovjek, nadražen mirisnim dimom koji se osjetio uz vatru, otkrio da neka drva, pogotovo ona bogata smolom, pri paljenju daju dimu lijep miris. Među prvim „parfemima“ bio je tamjan. Tamjan su prvi otkrili u Mezopotamiji prije 4000 godina i koristili ga za svoje obrede. Taj se običaj prenio i na Egipćane koji su svojim bogovima žrtvovali tamjan, a za balzamiranje mrtvih tijela bila je upotrebljavana smola grma mira/mirha koja je vrijedila više od zlata. Mnogi Egipćani su čak stavljali parfeme u svoje grobnice. Poznata egipatska kraljica Kleopatra parfeme je koristila kako bi osvojila brojne muškarce. Čari mirisa od Egipćana naslijedili su Grci koji i su uzdizali parfeme na razinu svetinje. Smatrali su da lijep miris dolazi od Boga. Nakon njih, parfem dolazi i u život Rimljana. Oni su pojam o parfemima preuzeli od Grka. Stavljali su parfem na sve što su stigli, od sebe pa do životinja, nekoliko puta dnevno. Kad je nakon propasti Rimskog Carstva došlo kršćanstvo, zabranjuje se upotreba parfema, zbog njihovog osjetilnog djelovanja. Tek su Križarski ratovi za Svetu Zemlju vratili Europi mogućnost korištenja parfema. Poveznici prošlosti i sadašnjosti parfema su Arapi. Proces vađenja ulja iz cvjetova pomoću destilacije razvio je Avicen, arapski liječnik i kemičar. Prvi imenovani parfem bio je Vodica mađarske kraljice, odnosno Mađarska vodica zahvaljujući kojoj je Elizabeta Ugarska uspjela od kralja Poljske dobiti ženidbenu ponudu. Za vrijeme vladavine Katarine de Medici u Francuskoj je procvjetala potrošnja parfema. Katarina je svog izrađivača parfema, Rena le Florentina dovela iz Italije sa sobom. Francuska je središte parfema, tu je titulu zadržala zahvaljujući neobičnom ponašanju članova kraljevske obitelji i bogatih ljudi koji su umjetne mirise koristili kao način prikrivanja neugodnih tjelesnih mirisa nastalih kao rezultat izbjegavanja kupanja. Parfem je svoj vrhunac u Engleskoj dosegao za vrijeme vladavine Henrika VIII. i kraljice Elizabete I. Svi na javnim mjestima morali su biti namirisani jer kraljica Elizabeta nije mogla trpjeti smrad.
Industrija parfema i mirisa je danas jako razvijena. U proizvodnji parfema primjenjuju se različite metode. Destilacija uključuje grijaće materijale koji sadrže mirisne kemikalije i kondenzira ih u paru koja se potom skuplja. Druga tehnika je maceracija, kod koje se sirovi sastojci natapaju u vodi, ulju ili otapalu kako bi se izvukli mirisi. Izraz uključuje prešanje materijala i istiskivanje aromatičnih ulja. "Enfleurage" je postupak u dva koraka izvlačenja mirisa u masti ili ulja i zatim ga ekstrahira alkoholom. Jedan od najpoznatijih parfema je Chanel No.5. Skoro svaka modna kuća danas u svojoj kolekciji ima parfeme. Najpoznatije marke su: Chanel, Dior, Versace, Armani, Yves Saint-Laurent i druge. Proveli smo kratku anketu među učiteljima te doznali da naše učiteljice najviše vole parfem Dolce&Gabbana - Light Blue (S. Latinčić, V. Vukojević, I. Pavlinušić-Kurspahić, M. Adamčević-Čolić), Chopard - Wish voli M. Stipčević, Calvin Klein – Euphoria omiljen je D. Tuđa, Jimmy Choo A. Mazalin-Rogić, a Happy – Clinique K.Ćutić. Učitelj H. Mučnjak voli YSL, a vjeroučitelj Z. Mikac parfem Joop.
Danas se parfem ne smatra više luksuzom, postoje različiti cjenovni razredi. Ne znači da je skuplji parfem bolji od jeftinoga. Uostalom,nosjetilo mirisa je svakom drugačije razvijeno, nekome se neki miris sviđa, a drugome izaziva glavobolju i mučninu. Zbog toga nije dobro kupovati nekomu parfem za poklon ako nismo sigurni sviđa li mu se. Svakako bismo trebali otvoriti širom nosnice za prirodne mirise koji se skrivaju posvuda, u prirodi, cvijeću, plodovima.
F. Brtan i A. Kukučka, 8. a
Stranica 1 od 4